Za period od 1992. godine imali smo nekoliko ocajnih sezona.
Prva je mislim bila 96/97,kada nam je kapiten bio Mirko Pavlovic,secam se da smo bili teski krs,pamtim da smo Borovicu iz Rume pobedili na misice i da je to bilo veliko iznenadjenje u tom trenutku.
Naredna krs sezona bila je 2000/01,kada smo optereceni teskom finansijskom situacijom imali do tad mozda nevidjeno osipanje igrackog sastava,izmedju ostalog i prebeg Radmana u FMP zbog kasnjenja jedne plate.Ipak i pored svega u oba derbija te sezone smo pruzili neverovatne partije,posebno u prvom kad su nam predvidjali katastrofu.Posebno se istakao Vujanic nevidjenom simultankom u prvom poluvremenu tog derbija.
Sledeca sezona 2001/02 je bila za jednu stepenicu bolja,ali opet se moze podvesti kao ocajnu.nas generalno ocajan sastav je imao odredjene uzlete prvenstveno nosen neverovatnom podrskom publike i maestralnim partijama nekih igraca.Dobijen je prvi derbi u prvenstvu,ali su naredna tri veoma lako izgubljena,pogotovo dva u plej-ofu.U ovoj i prethodnoj sezoni je i Vojvodina predstavljala nepremostivu prepreku,a da ne pricam o FMP-u,Hemofarmu,Buducnosti,cak nam je i Zdravlje Leskovac skidalo skalp.
Naredna 2002/03.Zmago Sagadin i malo ozbiljniji sastav.Fajnl for NLB lige.Povratak medju prva cetiri,ali opet isuvise slabi u duelu sa grobljem i ostalim kandidatima za titulu.
Sezona 2003/04,Rakoc definitivno jedna od sezona u kojoj smo bili najblizi tituli u zadnjih deset godina.Osvojen kup,u derbijima 2-1.Zbog poznatih scena u Vrscu,ostace velika misterija kako bi se zavrsilo finale domaceg prvenstva.
Sezona 2004/05.Korak u nazad u odnosu na prethodnu.Odlazak Zmage,dolazak Trife.Prvo ucesce u evropi posle par sezona.Poraz u derbiju od 35 razlike.
2005/06.Novi vetrovi na malom kalemegdanu.Sakota i Gurovic u glavnoj ulozi.Nekoliko partija iz snova.Real,Roma,pobeda u kupu.Fajnl for NLB lige,i sada vec cuvene scene sa finala plej-ofa.Blizu titule,ali opet bez nje.Secam se uzbudjenja jer smo se prvi put posle 1998. plasirali u finale domaceg prvenstva.
2006/07. Turbulentnija u odnosu na prethodnu,definitivno pocetak raspada,odlazak Sakote,Steva Karadzic novi trener.U finalu plej-ofa trojka Drobnjaka iz auta i ponovo srusen san o tituli.Poslednj utakmicu plej ofa dini mi se obelezava cuveni tajm-aut i recenica:" Oce stoka da nas nabije 30 razlike",koja sve govori.Marko Cvetkovic osvaja nagradu Lavlje srce?!
2007/08.Omar Kuk,Kikan,Marko Lekic,bojkot,sezona potpunog rasula,zavrsena na klupi sa Milanom Skobaljom,koji cak nije imao ni licencu za trenera i kome je glavna recenica na tajm-autu bila "idemo jako,jako!".
2008/09 Sloba,Drakulic,Pesic,ponovo smo ziveli san o tituli bar na trenutke,solidno igrali u evropi,kupu i jadranskoj.Povrede, slabiji sastav od groblja i cuveni "sistem",gde su sudije dozvolile nevidjenu "tucu" u petoj utakmici plej ofa,nismo stigli da odsanjamo san do kraja.
2009/10 Nastavak raspada,Moris donosi pobedu trojkom u prvom derbiju i to bi bilo sve od nas,teski porazi u ostalim derbijima,bez ikakvih sansi za pobedu...
2010/11.Definitvno najgora sezona do sad,neverovatan sastav cak i za nase narusene standarde.Osipanje sastava,naknadno dovodjenje stranaca,vadjenje kestenja iz vatre.Na jedvite jade obezbedjen opstanak u NLB,katastrofalna igra u KLS,pracena osvajanjem petog mesta,koje je prakticno znacilo ostanak bez Jadrana i evrope za narednih nekoliko godina.Strajkovi igraca,klub nema sredstava ni za obroke igraca,bandaze,prakticno jedini covek u klubu je Mirko Pavlovic.Sve u svemu otkad ja pratim kosarku,ovo je bila najtuznija godina za sve zvezdase,kojima je KK najblizi srcu...
Nadam se da nisam preterao,mala retrospektiva.Voleo bi da jos neko napise svoja zapazanja...